08.04.2019.

Ne znam kako da nazovem post!

Na kuhinjskom stolu stoji glinena narancasta posuda. Poklopac i posuda. U dva crvena vanjika umocena u vodu. Spremam se da ju prvi put koristim. Sutra. Skroz sam uzbudena. Pravim prvi put bakalar s krumpirom. Ako koga slucajno zanima inspiracija i recept odavdje:

https://www.coolinarika.com/recept/bakalar-s-umakom-od-cesnjaka/

Jedva cekam. Hrana me tako raduje. Od pripreme do objedovanja. To je poseban neki ritual kojemu sam predana. Naravno svako jelo s mojm potpisom zasluzuje i photoshoting.
Danas tata napravio kunica u tepsiji i krumpire u drugoj. Bilo je tako socno i njama. Obitelj gurmana smo mi. Moj caca kuha bas s ljubavlju i pristupa studiozno priremi hrane. Po tom sam na njega. :D

Danas mi je dolazila rodica Iva i njezni mama i tata. Obisli moju mamu. Ja i Iva bile na mostu dolje u mraku i kraj vikendice preko rijeke i pricale. Kao u stara dobra vremena djetinjstva. Sad naravno teze teme. Zivciraju je ljudi na faksu i tako. Ugl bas smo se lijpo podruzili. Oni pili crno vino, mezilo se, tulumbe iznijeli. Bilo je svega pomalo  bas kako treba. I naravno tema redovito politika. Malo deranja i rasprave a malo smijeha.

Svasta nesto je uspjelo stati u tri tjedna moga nepisanja. Uglavnom su tjedne obiljezile sljedece teme:
-zavrsetak AutoCADa i polaganje za certifikat
-autoskola teoretski dio i polaganje u proslu srijedu
-odlazak na prvu pomoc dva puta i polaganje iste
-druzenje sa mojom Marom nasamo u dvoje <3
-napola zaljubljivanje u M.M. :D
-upadi momaka i sve sam ljepsa xD
-poziv na testiranje za radno mjesto tehnologa prosli petak (5.4.) super firma iz malog mjestasca do mog Hometown-a

On mi nedostaje eto. Tako brzo sam se navikla na njega. Tako je topao i dobra osoba. Nadam se da cu ga jos sretat i da cemo imati istog instruktora i da cu ga vracat kuci autom. I nadam se da i on katkad ovako pomisli na mene. Osjecam da smo slicni. Mozda i previse. xD Premutavi. Nece biti nista vise od prijateljstva ako i to bude. Upravo zato jer smo preslicni i premutavi. Ne zna nitko od nas dvoje zavodit. A on je tako stidan i zarumene mu se obrazi svako malo. Ko cura lijepa nekakva. :,D

Ne mogu stici pisati o svim navedenim temama. Joj toliko je toga. Slama me kad se sjetim o cemu bi sve imala pisati. I kad razmislim o putu koji je preda mnom. No polako luda glavo. Korak po korak.

Mama je izasla iz bolnice 25.3. Sutra ce biti dva tjedna. Super je. Radi. Plete. Ne miruje. A trebala bi. Operirana je na sv. Josipa. 19.3. Sve je dobro proslo. Bogu hvala!

AutoCAD sam polozila sa 80/100 bodova.Ocekivala sam bolje. No sta je tu je. Bolje ista nego nista. ;) Certifikat dobiven. Malo mi nedostaje moj kolega iz MUPa Enes. Taj covjek je bio tako drag i mnogo mi je pomagao. Negdje ko moji roditelji godina. Bas sam mnogo mogla nauciti od njega. Prekrasna radna atmosfera puno muskih. AutoCAD je uistinu bio nesto sto je vrijedilo nauciti. Uzivala sam u svako predavanju, borila se sa svladavanjem novog programa i jos jednom sebi pokazala da mogu! :D Imala sam 2 minusa od onih 14 susreta. I nekako mi zao sto sam i njih imala. A eto. Nicega se ne treba bojati samo treba hrabro i sa djecjom znatizljom stupati naprijed.

Kada zivis zivot nekako ga zaboravis zapisivati i dokumentirati. Dogadaji se izredaju tako brzo. Uzivas u njima, a onda dodu ovi kisni dani i presabires se. Sagledavas sve kroz sta si prosla. I nastojis to isto prozivjeti jos jednom. Mnogo toga je nestalo iz moga sjecanja. Pogotovo lijepih dogadaja iz srednje skole. Ljudski um je tako krhak  sve brzo nestaje iz njega. Zato ja pisem. Zato jer znam da jednom necu biti u ovom poststudentskom razdoblju i zaboravit cu kako sam se osjecala i kako sam se borila i kako sam si nastojala obojiti dane.

Nastojat cu sve to koliko toliko nadoknaditi kroz naredne dane. Malo po malo. Stvorit cu kakav takav obris onoga sto je bilo i proslo. Nedostojan i nevjest, ali ipak kakav takav. :)

Prekrasna pjesma!


Stariji postovi